kulturnjača

Rijeka. Grad koji teče. Grad na Rječini. Način života. Toliko naziva. Toliko pričanja, pisanja i pjevanja o Rijeci. Osobito s moje strane (da, da, čak i pjevanja, na nesreću onih oko mene). Postajem li dosadna? Možda. Ali jednostavno ne mogu prestati. Ovaj grad ti uđe pod kožu, teče venama, tjera krv u srce, održava te na životu. Ne možeš ga se riješiti i da želiš (a ne želiš). Ako si tu, ne možeš otići. Ne želiš otići. A ako odeš, vratiš joj se. Uvijek joj se vratiš. To je jače od tebe. Rijeka te uzme, preuzme i ne pušta. A ti uživaš u njezinom naručju. Za mene najbolji opis Rijeke je onaj: ''način života''. Jer ona to zaista i je. Riječani žive Rijeku. Rijeka živi njih. Otvorena, liberalna, opuštena, svoja, kreativna...
Kako objasniti ri rock? Kako nekome dočarati što je riječki rock? Ako govorimo o 'definicijama', rekla bih to ovako - postoje žanrovi, etiketiranje glazbe radi njezine lakše prepoznatljivosti. Jedan od žanrova je upravo i riječki rock. Ne možete ga svrstati ni u rock, ni u punk, niti u bilo koji već postojeći žanr što se toga tiče. On nije ni mješavina, ni nastavak nečega. Nije nešto što ne znamo što je. Riječki rock je riječki rock, žanr. Poseban, svoj. Kada ga jednom čujete, uvijek ćete ga moći prepoznati. Znat ćete da je to što upravo slušate - ri rock. Bez posebnih objašnjenja. Žestok je, opor, čak bih rekla nekako industrijski. Kao da je nastao u sada već praznim prostorijama nekadašnje riječke industrije, uz pomoć mašinerija koje su ne tako davno radile punom parom. Ta žestoka industrijska nota putuje do svog slušatelja lagano. Ona teče. Kao voda, kao Rječina...