Ima neka tajna veza
- kulturnjača
- Feb 14, 2017
- 6 min read
Ima neka tajna veza između Salzburga i mene. Tajna i čudna. Prečudna. Veza koja boli. Sama pomisao na ovaj grad me asocira na sol i ranu. Sol je krupna, a rana svježa i krvava. Da. Naime, toliko smo se puta pokušali vidjeti, ali svaki put bezuspješno. Trudimo se, dajemo sve od sebe. Ali ne ide, jednostavno ne ide…
Prvi pokušaj je bio prije nekih godinu dana. Advent u Salzubrgu. Kako to lijepo zvuči. Čarobno, blještavo i veselo. Sve je bilo dogovoreno. Plan puta napravljen, hotel bukiran, koferi spakirani. Otišla sam spavati, željno iščekujući ranojutarnji polazak. Koji se nikada nije dogodio. Jer brat se tu noć razbolio, a put odgodio. Nisam mu nosila čaj u krevet. Rekla bi moja prabaka: ''Ni vrag mu nije!'' Ok, nekako sam mu uspjela oprostiti 39 temperaturu i nastavila dalje svoj život, maštajući o salzburškom adventu i ignorirajući zabilježenu pobjedu u korist Salzburga. Pokušaj izjednačavanja rezultata odlučili smo ostvariti ove godine. Pardon, prošle 2016. godine. Priča je opet išla nekako u sličnom smjeru kao i prošli put. Plan napravljen, hotel bukiran, koferi spakirani. Interesantna je činjenica kako su upravo taj vikend našeg polaska najavljivali neviđeni snježni kaos. Kiša, snijeg, led. Temperature sitnih -20. Zbog vremenskih nepogoda, odlazak na put se NE preporučuje. Dodajte tome još i enormne gužve na graničnim prijelazima zahvaljujući nadobudnim skijašima (bez uvrede dragi skijaši, ali razumijete moju nervozu u ovim trenucima) i eto. OSTANI DOMA. Bili smo na rubu da sve otkažemo. Ali samo preko mene mrtve! ŽELIM NAPOKON ŠETATI BOŽIĆNIM SALZBURŠKIM ULICAMA, GLEDATI LAMPICE, SLUŠATI BOŽIĆNE PJESME, PITI KUHANO VINO I BITI SRETNA ZA BOGA MILOGA!
I tako smo, zbog straha za moje psihičko zdravlje, ipak krenuli na put. Plan je bio provesti vikend u Salzburgu, a na povratku svratiti u Hallstatt, živopisno malo selo u neposrednoj blizini Salzburga. Neću vam ni reći da od Hallstatta nismo vidjeli ni H. No o tome malo kasnije. Sada se vozimo austrijskim cestama koje, što se više približavamo našem odredištu, postaju sve snježnije i snježnije. U autu vlada jedna vruća i mokra atmosfera. Da, negdje na pola puta uhvatila me takva hunjavica da to svijet nije vidio. Salzburg mi je očito odlučio vratiti ono moje nenošenje čaja bratu. Hvala Salzburže. Nisi trebao. Stvarno. Uskoro stižemo u grad. Ne vidim ništa oko sebe, oči mi suze. Ne čujem ništa oko sebe, ne prestajem kihati. Također, našim dolaskom saznajemo da adventa više nema. Lampice se skidaju. Štandovi više ne rade. Nema lijepih pjesama i sretnih ljudi. Jer advent je završio jučer. Zakasnili smo jedan dan. Zakasnili. Smo. Jedan. Dan. Jedan. Dan. Jedan. Dan. Inače, ovaj salzburški advent Christkindlmarkt se na Domplatzu održava svake godine još od daleke 1491. godine. Eto. Ne znam, ne znam što da kažem. Ne znam… Da, ovo će biti vikend za pamćenje.
Ok, sada ću napraviti mali odmak od glavne priče jer moja ogorčenost jede i vas i mene. Dok čitate sljedećih nekoliko informativnih redaka o gradu, ja ću si natočiti čašicu rakije da se malo smirim. Dvije. Možda tri. Nemojte nikome reći da sam ih četiri popila. Ok? Ok. Uglavnom, ovaj se glavni grad istoimene pokrajine nalazi na rijeci Salzach koja dijeli grad na dva dijela – Novi grad i Altstadt, povijesno središte koje je od 1997. godine na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Nekadašnje središte prosvjetiteljstva, ili kako su ga zvali – njemačkim Rimom, Salzburg je danas važno kulturno i turističko središte. Zahvaljujući svojoj okolici u kojoj se nalaze rudnici soli (Hallstatt i Durrnberg), Salzburg je u svojoj prošlosti bio broj jedan u eksploataciji soli. Međutim, zadnji rudnik se zatvorio 80-ih godina, a danas oni služe jedino kao turistička atrakcija. Propašću rudnika, istovremeno se u Salzburgu počinju razvijati metalna, kemijska, tekstilna i pivska industrija koje svoj rast bilježe i dan danas. Zahvaljujući alpskom pejzažu, bogatoj arhitekturi i brojnim kulturnim spomenicima, Salzburg zasluženo nosi epitet jednoga od najljepšeg grada svijeta.
Ok, popila sam rakiju (rakije). Nastavljamo dalje. Hodamo zaleđenim ulicama u smjeru naše prve salzburške destinacija. Tvrđava Hohensalzburg. Bivša nadbiskupska rezidencija, koja je danas pretvorena u muzej austrijske povijesti, jedna je od najstarijih i najbolje očuvanih utvrda u Europi. Do tvrđave možete doći pješke ili uspinjačom. Naravno, mi se odlučujemo za uspinjaču. Dolaskom na ''vrh grada'', primjećujem da ipak nije sve nestalo od adventa. Oči mi se zacakle od samog pogleda na raspjevane štandove iz kojih dimi kuhano vino. Bože ljepote! Ili su mi se oči zacaklile od iznenadnog napada kihanja? Nisam sigurna. Bilo kako bilo, nakon obilaska sasvim solidnog gradskog muzeja, smještamo se u ''prvi red do ruba'' odakle puca pogled na cijeli snježni Salzburg, naslanjamo se na bačve/stolove i grijemo zaleđene kosti toplim kuhanim vinom. Divotica. Hladno. Ali divno.
Sljedeća je na popisu Mozartova kuća koja se nalazi na poznatoj adresi – Getreidegasse br. 9 – jedna od najstarijih i najživopisnijih ulica u Salzburgu. Nekadašnja rodna kuća danas je pretvorena u muzej koji je svakodnevno otvoren za javnost. Ovdje možete vidjeti sobu u kojoj je Mozart rođen, obiteljske osobne stvari i portrete, kao i Mozartovu violinu i ostale instrumente. Ono što se meni osobno svidjelo se nalazi na katu iznad Mozartovog stana. Izložba o Mozartu i kazalištu, s minijaturnim pozornicama i scenografijama koje rađene prema njegovoj glazbi. Pozornice su napravljene kao 'škatule' u koje uđete, gledate scenografiju i slušate operu. Zvučna izolacija je perfektna, a 'škatula' je dovoljno velika za svačiju glavu. Slike pozornica nažalost nemam. Bila sam zauzeta stavljanjem glave u njih.
Nakon što smo kupili Mozartove kuglice (ne možeš doći u Salzburg ili bilo gdje u Austriju, a da nisi kupio ove famozne kuglice!), nastavljamo dalje. Spustila se noć i naša zadnja postaja prije večere je Augustiner pivovara, najveća u Austriji. Ok, moram li vam opisivati svoje osjećaje i raspoloženje dok smo hodali prema pivovari? Samo ću vam reći da sam osjećala leptiriće u trbuhu. Toliko. Inače, ova pivovara, punim imenom Augustiner Brau Kloster Mulln, nalazi se u zgradi bivšeg augustinskog samostana. Osnovana je daleke 1621. godine, kada su redovnici svoje prvo proizvedeno pivo prodavali na vratima samostana. Ubrzo shvaćaju da taj prostor ispred vratiju nije dovoljan, pa otvaraju i gostionicu. Koja se do danas proširila na cijelu zgradu. Naravno, pivovara nudi organizirane ture unutar kojih možete naučiti o povijesti Augustinera i općenito o pivskoj industriji Salzburga, ali i vidjeti na koji se način pivo radi. Međutim, receptura samog Augustinera je skrivena od očiju javnosti i dobro je čuvana tajna već stoljećima. Da, on se i dan danas radi na temelju istog onog recepta po kojemu su ga radili i oni redovnici s početka ove pivske priče. Drži se u drvenim bačvama, a poslužuje se isključivo u keramičkim kriglama. I vjerujte mi, u životu nisam probala kompaktnije pivo. A probala sam ih puno. Što se tiče same pivnice, neka slike govore same za sebe. Još ću samo dodati da sam svoje voljenje pive dovela na jednu potpuno novu razinu. S temperaturom i naoružana maramicama, imuna na sve okuse i mirise oko mene – Augustiner pivo i pivovaru sam osjetila svim svojim osjetilima. Cheers to that!
Nakon nekoliko sati pivovarenja, odlazimo na večeru. Divnu, bogatu, austrijsku. Nakon koje smo shvatili da smo prave životinje čiji je želudac jedna velika rupa bez dna i da svi moramo na dijetu jer ovako više ne može. Što se samo hrane tiče, bio je to raj za sve naše okusno pupoljke. A apsolutni pobjednik je ova zasitna juha s kapulom. Kažem vam, raj. Za životinje.
Ono što je slijedilo nikako mi se nije uklapalo u moj salzburški plan. Neprospavana noć uzrokovana temperaturom koja je uzela maha. Sljedeći dan koji smo planirali provesti u nedjeljnoj laganoj šetnji po Hallstattu je odgođen. Što zbog mene, što zbog vremena koje je postajalo sve gore i gore. Još jednom, hvala ti Salzburže. Umjesto Hallstatta, odlučujemo napraviti još koji đir po salzburškim ulicama. Divimo se slatkim malim dućanima, a dragi i iznimno pristupačni Austrijanci nas oduševljavaju na svakom koraku. Naravno, mi ne bismo bili mi da nismo našli pub. Taman za kraj. Nažalost, na mom repertoaru ovaj put nije pivo. Uskoro krećemo doma s obećanjem da ćemo se vratiti. S moje strane je bila više prijetnja, nego obećanje. Advent me neće. Hallstatt me neće. Vrijeme me neće. Zdravlje me neće. Pa do kada ovako? Možda proljeće? Molim te Salzburže! Toliko si me puta pobjedio. Imaj milosti. Hvala.
Da, ima neka tajna veza. Čudna, prečudna…
Comments