Rock'n'roll je kriv za sve

Da, rock je kriv za sve. Riječki rock je kriv. Oni koji barem nešto znaju o njemu, kažu da je umro ili, u najmanju ruku, da više nije ono što je nekada bio. Oni koji ga ne znaju, ne znaju ni da je uopće živio.

Osobno bih se složila s ovime da on nije ono što je nekada bio. Taj poznati riječki zvuk se danas rijetko čuje kod novih bendova nastalih u gradu na Rječini. Zna zalutati tu i tamo, da se razumijemo. Ali da je umro, ne, to nikako. Pa evo, upravo mi Škaljac vrišti iz zvučnika. Za neupućene (shame on you) - frontman grupe Grad.

Za mene postoji muzika i postoji ri rock. Subjektivnost? Možda.

Kako je krenula ta ljubav? Nije uz mene od malih nogu, nažalost. Kao šestogodišnja krezuba, koja ispred ogledala pjeva Alku Vuicu i njenu poznatu 'Laži, laži, laži me, ti me lažeš najbolje' (daljinski nezaobilazan mikrofon), nisam pokazivala nimalo potencijala za išta više od toga.

U svijet ri rocka uveli su me (ženski) članovi familije u kasnim osnovnoškolskim i ranim srednjoškolskim danima. I ne, nisam sve te godine između zapela na 'Laži, laži, laži me'. Nisam.

Prvi koncerti su bili nezaobilazni Let 3 i Urban. Gdje god oni, tu i ja, što zapravo i nije bilo teško, s obzirom da su oni dosta učestali po pitanju koncerata u Rijeci. Iako, s obzirom da je to bio period kada nisam mogla uvijek izaći van i vrijeme izlaska je bilo ograničeno, vjerojatno bih bila sretna i s Alkom. No kako god, Letu 3 i Urbanu sam ostala vjerna do dana današnjeg, pa se i dalje povodim za onim - gdje god oni, tu i ja.

Onda je došao Fit. Pomalo sramotno, na koncertu sam znala samo Mačku i Zaboravit ću sve. Tako da sam, kada su počeli prvi taktovi Mačke, pala u delirij. Na ostalo sam se zainteresirano njihala. Tu sam upoznala i svoju polovicu (bolju, kako mi svi kažu, što je naravno čista neistina), pa je kao i to još neki dodatan plus.

Sljedeći Fitov koncert je bio godinu i nešto nakon. Dva dana za redom. Polovica i ja smo bili oba dana. I jesmo li se slikali sa frontmanom? Jesmo. Jesmo li mu rekli da smo se na Fitu i upoznali? Jesmo. Je li Lukas time bio oduševljen jednako kao i mi? Nije.

Nanizala su se tu još dva koncerta Fita, svaki bolji od prethodnog. Tijekom njihovih koncerata skupili su se svi autogrami, a o slikama da ne pričamo. Svi članovi Fita su morali slušati o epskoj ljubavi i iskreno, ne bih se čudila da dobijemo zabranu pristupa. Moram li spomenuti da sam čak iz prve ruke saznala kada i gdje je sljedeći koncert? 6. mjesec, gat Karoline Riječke. Da, definitivno zabrana pristupa.

Trebala bih naravno spomenuti i Belfast Food. Svaki St. Patrick je njihov. Po mom mišljenju, na nijednom koncertu se čovjek toliko ne zabavi kao na njihovom. Čista pozitiva, riječko - irska muzika, sretni i veseli ljudi u kiltovima sa slučajno ujednačenim plesnim pokretima. I ne želiš da koncert završi. Ikada. Da, to su Belfasti.

Zatim dolazi Grad. O Gradu je teško pisati jer tako dobra grupa zaslužuje više od par prostih rečenica. Kvalitetna, tehnički savršena, riječima ubijaju. Definitivno jedna od boljih, ako ne i najbolja riječka grupa. Nažalost, prestali su sa radom, tako da nikada nisam imala priliku otići na njihov koncert. Ali Škaljac se dobro sjetio i formirao Gerilu. Novi riječki bend koji spada u one rijetke nove bendove koji imaju poznati riječki zvuk. Pjesme lako ulaze u uho i kada ih jednom čuješ, više od tamo ne izlaze. A i na Gerilinim koncertima Škaljac zna pjevati poznate riječi Grada, zasvirati tu i tamo njihove taktove, pa je nakon koncerta tvoje srce mirno i duša na mjestu.

En Face. Čuli ste za onu poznatu ''Sa dlana Boga pala si''? E da, to je njihova. Oni su mi oduvijek bili dragi, ali kako su počeli karijeru, tako su je i završili. Mirno i bez prevelike pompe. Tako da sam se prilično iznenadila nedavno kada sam vidjela da planiraju svirku. Koncert je bio odličan, bez greške. Bastijančić možda čak malo i duhovit. Sve u svemu, ponovilo se!Inače, kažu da riječka glazbena scena živi na staroj slavi. Možda. Nekada RiRocku (natjecanje novih riječkih bendova koje se održava svake godine - već više od 30 godina) nije bila dovoljna Dvorana Mladosti, a danas jedva napuni treću prostoriju Palacha. Ali bez obzira na to, uvijek postoji njegova publika i bendovi koji će stajati na pozornici.Kako sam već rekla, malo je novih bendova koji imaju poznati riječki zvuk. U to se uvjerim svake godine iznova na RiRocku i ono što pratim van toga. Ali to ne znači da nisu dobri. Upravo suprotno. Upravo oni dokazuju da nova riječka scena može zaživjeti. Sva sreća na ovih par klubova/pubova koji im daju i ovo malo prostora što imaju kako bi se novi bendovi predstavili, a stari se prisjetili. Moj naklon svima njima.

Za kraj ovotjednog posta, preporučam vam knjigu Zorana Žmirića - Riječke rock himne. Za one koji žele još, tu su definitivno i dvije knjige Velida Đekića - 91. decibel (Vodič rock'n'roll Rijekom) i Red!River!Rock! A ako želite još i još (ili jednostavno ne volite čitati), pogledajte dokumentarac Ritam rock plemena (mjesto - Youtube).

Uživajte!

#BelfastFood #Grad #Fit #Let3 #EnFace #Urban #Gerila #rirock #Rijeka