Namćor

''...Ne volem kad mi gaće uđu gdje već uđu, te što brinu brigu tuđu, košticu u štrudli od višanja. Ne volem zatucane, gratis, kravataše, hipohondre što se plaše da dobiju rak od razmišljanja.

Ne volem...''

Još malo i gotovo! 2016. godina je na izmaku. Brojimo sitno do njenog završetka i širom raširenih ruku dočekujemo novu, 2017. godinu. U ovom trenutku ljudi diljem svijeta donose novogodišnje odluke. Rezimiraju ovu godinu, gdje su bili, što su i kako su radili. Ovogodišnje greške u novoj godini odlučuju popraviti, svoje propuste nadoknaditi. 2017. godina će biti drugačija. Godina promjena, kažu. Jer vrag je odnio šalu. Naravno, dolaskom nove godine, odluke padnu u vodu jednakom brzinom kao što moja grinčasta Uma skida kuglice s bora - ni ne trepneš, kuglica i lampica više nema, a bor je nestao bez traga. I ti nastavljaš svoj život kao i prije. Bez bora. Više ga ni ne spominješ. Barem ne do sljedeće godine, kada sve opet kreće iz početka.

Ako bih radila rezime, retrospektivu svoje godine, moram priznati da nisam razočarana. Družila sam se s kopenhagenškim galebovima, jela njihove čudne hot dogove i pila žestoke rakije. Uspjela sam popeti se na vrh tornja s frižiderom punim Carlsberg pive na leđima, pritom smišljajući psovke kakve svijet još nije čuo. Tražila sam i slobodu, a našla sam ju u Christianiji. Plesala sam ulicama Malmea, upadala na vjenčanja i u društvu dragih prijatelja gledala pijane Šveđane, s čudnom nostalgijom za Balkanom. Nerviranje oko goteborških smoking (NO) area sam pokušala nadoknaditi zaljubljivanjem u Republiku pive i uživanjem u švedskom humoru prikazanim kroz umjetnost (ne za mlađe od 18). Uspjela sam doživjeti i robinzonski način života na divnom Susku, upoznala sam njegove legende i ljude, prošlost i sadašnjost. Skakala sam po koncertima u tolikoj mjeri da im više ne znam ni broj. Teško ih je izbrojati na svim mojim prstima, uključujući i one na nogama. Sudjelovala sam u raznim projektima, povezala se i upoznala s fantastičnim ljudima, napravila svoju prvu (i vjerojatno zadnju) tortu, dobila koji kilogram, dva, tri više (ali tko broji) i najvažnije od svega: NAPOKON SAM DOBILA PISMO IZ HOGWARTSA! I svaki moj događaj, svako kretanje, svaka promjena u mom životu u ovih godinu dana je bila popraćena mojim najdražim ljudima. Da, ako se mene pita, ova godina je bila prilično zadovoljavajuća.

Koncert

Hogwarts pismo

Bih li u sljedećoj nešto mijenjala i promijenila? Ah, možda samo ovu svoju ludu glavu. Ponekada me nitko ne može u tolikoj mjeri dovesti do ludila kao ona. Ali opet, toliko me puta odvela tamo gdje nijedna druga glava ne bi mogla. Novogodišnje odluke? Osobno, nikada ih nisam donosila. Više bih te 'odluke' nazvala slučajnim, svakodnevnim mislima koje uvijek prolaze glavom i nemaju veze s datumom. Ali eto, došle su opet, baš sada, baš na kraju godine.

''Moram pročitati ovu užasnu knjigu do kraja jer ju ne mogu više gledati kako mi već tjednima stoji pokraj kreveta napola pročitana!'' ''Joj, moram danas kupiti cigarete! Ne smijem zaboraviti! Sutra je na Novu godinu sve zatvoreno!'' ''Trebala bih popraviti one zvučnike na gramofonu!'' ''Mogla bih pojesti i ovaj zadnji kolač na tanjuru. Raspuknut ću se kao Veliki prasak. Bože, ne mogu disati.'' ''Moram izvesti psa. Tako mi se ne da.'' ''Moram pišati.''

Da, ništa posebno intelektualno ili nedajbože od životne važnosti. Nova godina za mene ne mijenja ništa. Osobito ne mijenja mene. Na sreću. Ili nažalost. Kako se uzme. Dakle, ne prestajem pušiti ili piti pivo. I dalje ću kočijaški motati duhan i neću početi piti one alkoholne sokiće sa slamkom. Oprosti mi bako, znam da si se trudila od mene napraviti damu. Ali ne ide. Jednostavno ne ide. I dalje ću uživati u hrani. Neka sve kaplje niz lice, skroz do laktova. Neka se kilogrami gomilaju, zbrajaju i množe! Hrano, toliko te volim! Ne bih te nikada zamijenila vježbanjem! Nikada! Iako sam došla u godine kada bih možda trebala početi pametnije baratati novcem, poznavajući sebe - znam da neću. I zadnju lipu ću potrošiti na dobru knjigu, novi album, na putovanje, jedenje i pijenje. Makar ostatak godine blejala kao tele u šarena vrata. A vjerojatno ću blejati. Dalje, nastavit ću potiho vrednovati ljude po glazbi koju slušaju. Psst, nemojte to nikome reći. Zvuči ružno, znam. Oh, znam! Jer o ukusima se ne raspravlja i osobu ne određuje glazba koju (ne) sluša. ALI! O ukusima se ipak raspravlja, osobito o onim lošim. I možda nije 'znanstveno dokazano', ali osobno, čvrsto sam uvjerena u međusobnu povezanost ljudskog intelekta i glazbe. I nažalost, još se nije pojavio dokaz da sam u krivu. Također, ne planiram postati jedna od onih koja gradom hoda s osmijehom na licu, koja na stvari gleda pozitivno i entuzijastično te koja sa zadovoljstvom upija sunčeve zrake. Jer kao prvo, ostat ću ovaj mali sarkastični, mrgudni gad koji sve gleda s podsmijehom. Kao drugo, pozitivni ljudi su mi uvijek bili iritantni. I treće, živim u Rijeci. Ovdje nema sunčevih zraka. Da, vjerojatno ću i dalje stvarati loše odluke koje mi se odbijaju o glavu. Zbog kojih ću sjediti u kutu svoje sobe, buljiti kroz prozor i misliti kako sam glupa. U jednom trenutku će mi doći iz dupeta u glavu, ali što mi to vrijedi kada je u glavu trebalo doći još '91. Ali čekaj, gdje sam uopće bila '91.? I dalje ću se nervirati zbog ljudske beskonačne gluposti, zbog licemjerja i bahatosti, zbog stanja u državi i nepravde, zbog neodgojene djece i njihovih roditelja. Međutim, i dalje će me najviše od svega, najviše od svih, nervirati ONA dva lika. Prvi sjedi za volanom auta. Auto vozi njega, više nego što on vozi auto. Drugi lik je onaj koji odluči uživati u ljepoti raznolikog životinjskog svijeta, uvijek u trenutku kada ja prolazim pokraj njega. Pa baci sve korice i mrvice kruha u zrak, s oduševljenjem gledajući kako se golubovi iz svih krajeva svijeta skupljaju oko njega. Oko mene. Đubre. I za kraj, za svu moju familiju i prijatelje: još se ne selim, još se ne ženim i nisam trudna. Ok? Ok.

Jesam li spomenula da ću i dalje ostati mali sarakastični, mrgudni gad? Da. Iako se ponekada trudim ne biti, ali čovjek jednostavno ne može protiv sebe i svog karaktera. I da, nastavljam biti zahvalna svima koji me ovakvom trpe i vole. Divim vam se.

Ovu godinu zatvaram Balaševićevim Namćorom. Nekako mislim da je prigodna. Možda malo i previše. Ako me razumijete. Uz pjesmu vam želim sretnu, najsretniju i Novu godinu i novu godinu! Ne, nisam dva puta slučajno napisala. Oni koji NEZNAJU, neće ni posumLJati. Da, dobro pogađate. I takvi me nerviraju. Živjeli najdraži moji! Voli vas Kulturnjača!

#novagodina #odluke #Balašević